Nedavni jednodnevni posjet ruskog šefa diplomacije Sergeja Lavrova Sarajevu, a potom i Banjoj Luci, koja je javnosti predstavljena kao dio ceremonije blagoslova temelja hrama koji će biti replika onoga iz Kremlja koji je srušen u Oktobarskoj revoluciji, više je nego jasna potpora Moskve čelniku Miloradu Dodiku na kojega se računa i nakon predstojećih izbora koji se u BiH održavaju 7. listopada. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan trebao je također u vrijeme predizborne kampanje stići u BiH, točnije u Mostar, kako bi nazočio otvaranju velikog kompleksa bivšeg hotela Ruža, no zbog kašnjenja radova to se ipak neće dogoditi. Tamo je trebao doći na poziv bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića kojemu je pokojni otac i predsjednik Alija Izetbegović, po Erdoğanovu kazivanju, ostavio ‘Bosnu u amanet (naslijeđe)’, te bi se time još jednom potvrdila privrženost, ali i utjecaj koji Ankara ima u ovome dijelu BiH. Hrvatskome članu Predsjedništva BiH Draganu Čoviću prije početka izborne kampanje u posjet je stigao premijer Andrej Plenković kako bi otvorio konzulat, što je bilo popraćeno oštrim reagiranjima dijela probošnjačkih političkih stranaka iz Sarajeva, a napose kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.
Poruke iz Sarajeva
Predstojeći izbori mogli bi na domaćem, ali i na međunarodnome planu štošta promijeniti u Bosni i Hercegovini te dodatno osnažiti utjecaj Rusije, Turske, ali i zaljevskih zemalja koje bi bile prekrupan zalogaj inicijativi regionalnih preslagivanja na kojoj posljednjih mjeseci rade prije svega SAD, a onda i Europska unija. Na unutarnjem planu moguća su dva raspleta, a najvažnija se utakmica vodi u izboru za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, na koju s bošnjačkim glasovima ponovno juriša Željko Komšić, koji je u dva navrata do sada i bio na ovoj poziciji, u razdoblju od osam godina između 2006. do 2014. godine.
Najozbiljniji kandidat koji računa na glasove Hrvata, a kojih je u BiH ipak četiri puta manje od Bošnjaka, jest upravo Čović. Uloga Predsjedništva BiH u ovoj je zemlji jako bitna, jer se ovisno o tome tko će biti izabran, uglavnom slaže vlast po hijerarhiji od države, preko entiteta do županija. Članovi Predsjedništva praktično daju smjer zemlji u vanjskoj politici, a po izvornom Daytonskom mirovnom sporazumu Vijeće ministara BiH, odnosno neka vrsta vlade, doslovno je njegovo pomoćno tijelo. Bez Predsjedništva BiH ne može se donijeti ni državni proračun.
Druga nepoznanica uoči predstojećih izbora jest način na koji će se popuniti Dom naroda Federacije BiH, što je ustvari gornji dom parlamenta entiteta Federacije BiH koji je uspostavljen kako bi se napravio balans između Bošnjaka i Hrvata i onemogućilo stalno preglasavanje. U tome domu Hrvati imaju mogućnost nacionalnog veta. Ustavni sud BiH izbrisao je naime odredbe Izbornog zakona na zahtjev bivšeg predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Bože Ljubića, a koji je sada saborski zastupnik, pa ne postoji model izbora izaslanika za Dom naroda. Bez Doma naroda Federacije BiH ovaj hrvatsko-bošnjački entitet a zatim i država BiH bili bi paralizirani, jer se u njezin parlament posredno biraju izaslanici upravo iz federalnog Doma naroda. Eventualni izbor Komšića u Predsjedništvo BiH glasovima Bošnjaka, te paraliza entitetskih i državnih vlasti izazvali bi najveću krizu od Daytona i u BiH bi se stvorilo plodno tlo za unutarnji institucionalni kaos i savršeno igralište za povlačenje destruktivnih poteza vanjskih igrača i stvaranje novog kriznog područja.
Član Instituta za društveno politička istraživanja iz Mostara Milan Sitarski uvjeren je kako bi Komšićev eventualni izbor bio poguban za cijelu BiH.
– U slučaju trećeg izbora Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH bošnjačkim glasovima znatno bi se smanjile već ionako male šanse za kompromis legitimnih predstavnika Hrvata i Bošnjaka oko izmjena Izbornog zakona BiH, nužnih za osiguravanje legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda, ali i za otklanjanje već izvjesne blokade velikog dijela političkog sustava BiH. Za to će politički predstavnici imati rok od tek četiri mjeseca po održavanju izbora, jer mandat Doma naroda PS BiH ističe polovicom veljače 2019. godine, a novi se ne može izabrati bez tih izmjena – smatra Sitarski. On ovu ‘poruku’ Sarajeva o majorizaciji Hrvata vidi kao jasno ohrabrenje destruktivcima s bošnjačke političke scene za preuzimanje svih poluga vlasti i političko eutanaziranje Hrvata, ali i kao jasno opravdanje za otvaranje starih inicijativa o odcjepljenju od BiH u Banjoj Luci što su uostalom Srbi pokazali na referendumu 1992. kada su se usprotivili nezavisnosti BiH. On tvrdi kako bi to narušilo i odnose Zagreba i Sarajeva.
Komentari