Marija Bošnjak rođena je 25.06.1998. godine. Dolazi iz Gruda (Sovići). Živi i radi u Mostaru kao fizioterapeut sa neurološkim bolesnicima. U slobodno vrijeme voli pisati i dati si slobodu u pisanju riječi. 

Marija Bošnjak piše od školskih dana ali skromna i samozatajna kakva i jeste nije dugo nigdje objavljivala svoje pjesme. Sramežljivo je to počela naprije na društvenim mrežama. Kada je dobila pozitivne reakcije i spoznala da se njene pjesme sviđaju čitateljima. oslobodila se i odvažila krenuti u pustolovinu zvanu izlazak na javnu književnu scenu. - prof. Blanka Kraljević

Imala je Pjesnikinja svoga Boga. U njega se svakim djelićem svoga bića pouzdala i vjerovala Mu. Zna ona dobro da je nekad i najmanje dostatno da čovjek krene put svoje iskrene slave i identiteta. U ovoj knjizi se zakoprcao sav njezin ponos i sreća, njezin život i njezina emocija. -Fra Ante Marić

Ovo je jedan od tekstova iz knjige mlade Marije Bošnjak. 

Djevojčica 

Znaš što, djevojčice?

Kada ti pogledam u oči, vidim ogromnu  hrabrost i dug put.

Djevojčice, vidim jak karakter. 

Nekako se izgubim u tvojim očima. 

Vidim sve. 

Vidim i tugu. 

Poneku suzu koju si puštala onda kada si bila sama.  Tražila si izlaz. 

Tražila si sebe. 

A nikako se nisi pronalazila. 

Nekako si se baš bila izgubila. 

I odlutala. 

I šutjela. 

Čitavo vrijeme. 

Izgubila si i karakter. 

Kao da se sve izgubilo. 

A onda, djevojčice. 

jednoga dana sam ti pogledala u oči i vidjela sam.  Vidjela sam te ponovno. 

Vidjela sam odsjaj sreće. 

I ljubavi. 

Djevojčice, vidjela sam tebe. 

Vidjela sam tebe onakvu kakvu sam te ostavila.  Ponosnu. 

Karakternu. 

Jaku. 

Djevojčice, ostani. 

Ne puštaj sebe. 

Dopusti sebe sebi. 

Živi.