Jedan od najvećih pjesnika s ovih prostora Antun Branko Šimić svojedobno je napisao: "Pjesnici su čuđenje u svijetu." U današnjem vremenu, čini se kao da je sve čuđenje u svijetu, a ne znajući što bi Šimić napisao o Bosni i Hercegovini, no može ju se nazvati, nažalost, paradoksom u svijetu.

Nije osvježio podatke 
Nedavno, u jednoj lokalnoj zajednici, došao poljoprivrednik tražiti poticaj, čovjek nešto sije i sadi, a čuo da se nešto i nudi. Ispričao što radi o zemlji, donio fotografije njiva, brojeve parcela da je ljudima lakše izići na njivu i sve što je trebalo te onda čuo da je zakasnio osvježiti svoje podatke. Ovo je samo jedan od primjera, a taj čovjek koji nam je pričao ovu priču kaže da od države, bilo s općinske, županijske ili entitetske i državne razine, ništa za poljoprivredu nikad nije dobio iako se njome bavi godinama, a ovo mu nije prvi put da je nešto pokušao. Međutim, neće se obeshrabriti, ali svjestan je tisuća svojih kolega koje je ovakva nepravda otjerala odavde. - Ne idu ti ljudi zato što nisu dobili poticaj; mislim da je to najveće zlo koje nas je snašlo, bolje bi bilo da nam je osiguran otkup po visokoj cijeni ili kupovina materijala po niskoj, nego što se poljoprivrednici razočaraju kad čuju da je dobio poticaj netko tko ne zna što je to obradiva površina. I onda taj netko zaradi nekoliko tisuća maraka na dobro iskombiniranoj prevari, a ovom dođe nevrijeme, sve uništi i nema ništa, a radio je, uložio svoje novce i izgubio - priča nam.