Vlada Republike Hrvatske je na posljednjoj sjednici odobrila dosad najveću kvotu za zapošljavanje stranih radnika iz zemalja izvan EU, ukupno 31 tisuća, od čega se devet tisuća odnosi na produljenje postojećih dozvola, a 22 tisuće na nove radnike.

Novost je i da će se pokušati osigurati još i veći broj dostupnih radnika mimo kvotnog režima. Vlada RH je ministru rada i mirovinskog sustava Mladenu Paviću odobrila da pokrene pregovore s BiH o mogućnosti upućivanja radnika iz tamošnjih tvrtki na rad u hrvatske.

Ljudi bježe, institucije šute

Takva bi se mogućnost dogovarala kroz dva bilateralna sporazuma – jedan za sezonske radnike u turističkim tvrtkama, te u branju mandarina i sličnim poslovima u poljoprivredi, a drugi sporazum regulirao bi godišnje odnose u građevinskom sektoru. No, zbog specifičnosti BiH u kojoj sporazum treba dobiti odobrenje deset županija i oba entiteta, procjenjuje da će takav režim teško zaživjeti ne u idućoj sezoni, prije u 2019. Međutim, u Hrvatskoj je već prisutno dosta radnika iz BiH, ne samo kroz postojeći kvotni režim ili korištenjem dvojnog državljanstva, nego i preko slovenskih tvrtki.

U Sloveniji, kako navodio poslovni.hr, odavno ne prakticiraju strogi kvotni režim, nego se, u slučaju kada preko tamošnjeg zavoda za zapošljavanje ne nađu radnike u tjedan dana, poseže za stranima. Tako je preko slovenskih tvrtki koje obavljaju poslove u Hrvatskoj trenutno zaposleno oko šest tisuća radnika iz Slovenije, uglavnom državljana BiH.

Ne treba biti nikakav stručnjak za područja zapadnog Balkana da se zna kako će ogroman dio radne snage potrebne zapadnoj Europi biti upravo s naših područja. Radnici iz BiH i drugih zemalja regije su se vrlo dobro pokazali, i kao radnici i kao članovi društva, pa su vrlo traženi u zemljama Unije kojima nedostaje radna snaga. Ono što je žalosno jeste da se u našoj zemlji i dalje bavimo trivijalnim stvarima, političari se vode onome “tko će komu više smjestiti”, ne rade apsolutno ništa da bar dio ljudi zadržimo, a nakon toga u javnost plasiraju iskrivljene podatke o iseljavanju.

Ovim tempom ćemo uistinu i brže nego se pretpostavljalo postati zemlja uhljeba, odnosno proračunskih domoljuba, socijalnih slučajeva i umirovljenika. Ali ništa za to, naše vrle vlasti su i one uvelike osiromašenje građane koji ostaju počastili novim poskupljenjima uvjeravajući ih kako je to u biti za njih odlično jer će se nastaviti građenja “nevidljivih putova i tvornica”, kao i “reformskim zakonima” koji im zavlače ruke u džepove kako bi se nahranila gladna usta javne uprave. Famozne zabrane zapošljavanja u javnu službu su i uvedene kako niti slučajno posao ne bi mogao dobiti netko od običnih građana koji su obrazovani i sposobni, ali i to im se prezentiralo kako nešto dobro za njih. Čini se kako bi parola svih naših stranaka mogla biti ona iz poznatog Orwellovog djela: “Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć.”.