Dana 19. lipnja, srijeda u kinu ''Borak'' na Širokom Brijegu održat će se predavanje na temu ''Bog je Ljubav'' (I. Iv 4, 16).
Ovu najljepšu rečenicu sv. Pisma približit će nam kroz svoj život i svjedočanstvo hrvatski branitelj, sportaš i publicist, sudionik obrane Vukovara te jedan od sedmorice koji su preživjeli Ovčaru - Vilim Karlović.

Rođen je u Zagrebu 27. listopada 1970. S 20 godina, kao dobrovoljac, uključuje se u obranu Domovine ostavivši iza sebe suprugu Vlatku i 5mjesečnog sinčića Zvonimira.
Iako je bio vrsni sportaš i seniorski prvak bivše države u „full contactu“, odustao je od svoje ideje da kao kick boxing borac ode van i stvori karijeru. Umjesto toga prijavio se u 1. Gardijsku brigadu Tigrovi, te izrazio želju da s još nekolicinom svojih suboraca ode u Vukovar. 

U Vukovar je otišao 30. rujna 1991. godine – kao zadnja borbena skupina koja je stigla u grad. Sudjeluje u borbama na prvoj crti bojišnice na Silosima i Sajmištu, a nakon što je obrana grada postala nemoguća, Vilim i četvorica suboraca dočekuju pad grada u Vukovarskoj bolnici:
''Nakon što smo se ‘pozdravili’ s našim puškama ušli smo u bolnicu i to mi je bio jedan od težih trenutaka. Ulaziš unutra, gledaš sve te ranjene, žene, djecu i shvaćaš da ih više ne štitiš. Da ne štitiš nikoga. Ostaje ti SAMO MOLITVA I VAPAJ BOGU.''

Nakon što ga je Gospodin čudesno izbavio u trenucima mučenja, spasio strijeljanja na Ovčari te masakra na Veleprometu odveden je u zatvor u Srijemskoj Mitrovici. U jednom od zloglasnijih srpskih zatvora za ratne zarobljenike prolazi najgore torture, mučenja i zlostavljanja kojima odolijeva zahvaljujući velikoj duhovnoj i tjelesnoj snazi kao i vojničkoj disciplini. Na slobodu je pušten nakon točno 6 mjeseci, razmjenom ratnih zarobljenika.

Sudjeluje u svim daljnjim akcijama Hrvatske vojske (Maslenica, Bljesak, Oluja), a 1999. i 2000. aktivan je u prilagodbi Hrvatske vojske novom ustroju NATO-ve organizacije. 
Godine 2002. provodi najuspješniju simulacijsku vježbu za obuku zapovjedništva i stožera u Hrvatskom vojnom učilištu. Sa svojim stožerom potpuno je porazio protivnika i bio prvi kojem je to uspjelo nakon 14 generacija. Vrhunac priznanja bio je kompliment američkoga generala da je stožer kojim zapovijeda satnik Karlović spreman doći u jednu od elitnih američkih postrojbi, 82. regimentu, i biti u vrhu po uspješnosti zapovijedanja i vođenja postrojbe.